O obećanjima blaženoga Franje i o zabrani posjeda

Pravilo sv. Klare _ Poglavlje 6.

Pošto se svevišnji Otac nebeski po svojoj milosti udostojao prosvijetliti

moje srce da činim pokoru po primjeru i pouci preblaženoga

našega oca svetoga Franje, kratko nakon njegova obraćenja,

dragovoljno sam mu skupa sa svojim sestrama obećala poslušnost.

A blaženi otac, vidjevši kako se ne bojimo nikakva siromaštva,

nevolje, omalovažavanja i prezira svijeta, štoviše kako sve to smatramo

slašću, ganut ljubavlju, napisa nam oblik života na ovaj način:

Budući da ste se po božanskom nadahnuću učinile kćerima i službenicama

Svevišnjega, vrhovnoga Kralja, Oca nebeskoga, i zaručile

se s Duhom Svetim te izabrale da živite po savršenstvu svetoga

evanđelja, želim i hoću osobno i po svojoj braći uvijek se zdušno i

posebno brinuti o vama onako kao o njima.  To je za života marno
ispunio, a htio je da to i braća uvijek ispunjavaju.

A da nikad ne odustanemo od presvetoga siromaštva koje smo

prihvatile, a ni one koje će doći nakon nas, kratko pred svoju smrt

ponovno nam napisa svoju posljednju volju ovim riječima: Ja mali

brat Franjo hoću nasljedovati život i siromaštvo svevišnjega Gospodina

našega Isusa Krista i presvete Majke Njegove i u njemu

ustrajati do svršetka (usp. Mt 10,22). Molim i vas, svoje gospođe, i

savjetujem vam da uvijek živite u tom presvetom životu i siromaštvu.

I veoma se čuvajte da po čijoj pouci ili savjetu od njega nikad

ne odstupite.

I kao što sam se ja skupa sa svojim sestrama uvijek brinula da

opslužujemo sveto siromaštvo koje obećasmo Gospodinu Bogu i

blaženome Franji, tako ga moraju opatice koje me u službi naslijede

i sve sestre do svršetka bez povrede opsluživati. I to tako da ne

primaju i nemaju posjed ili vlasništvo ni osobno ni preko posrednika,

pa niti nešto što se razložno može nazvati vlasništvom, osim

zemlje koliko je potrebno za ugled i izdvojenost samostana, ali i ta

zemlja neka se obrađuje samo kao vrt za njihove potrebe.

---