Slušajući veoma častan glas o vašem svetom vladanju i životu, koji se pronio ne samo do mene nego gotovo po cijelome svijetu, veoma se radujem u Gospodinu i kličem (Hab 3,18); 4zbog toga mogu klicati ne samo ja jedina nego svi koji služe i žele služiti Isusu Kristu. Razlog je ovo: iako ste mogli više od drugih uživati raskoš, časti i dostojanstvo svijeta jer ste se mogli u velikoj slavi zakonito vjenčati sa slavnim carem, kako je dolikovalo vašem i njegovu veličanstvu, vi ste sve to prezreli i svom ste dušom i nagnućem srca radije izabrali presveto siromaštvo i tjelesnu oskudicu, prihvaćajući zaručnika plemenitijega roda, Gospodina Isusa Krista, koji će vaše djevičanstvo zauvijek očuvati neokaljano i nepovrijeđeno.
Janja (1211–1282) je posljednje dijete češkoga kralja Přemislava Otokara I. i njegove druge supruge Konstance Ugarske. Već u najranijoj dobi našla se u središtu ženidbenih pregovora u političke svrhe: najprije je bila zaručena sa šleskim vojvodom, zatim s Henrikom, sinom cara Friedricha II., zatim ju je zaprosio Henrik III., kralj Engleske, a nakon 1228. sam car kada je obudovio. Janja, sada već dvadesetgodišnjakinja, postigavši zaštitu pape Grgura IX., odlučno je odbila udaju za cara, želeći se potpuno posvetiti Bogu u djevičanstvu. Privučena Franjinim evanđeoskim iskustvom te upoznavši oblik života Damjanitkinja osnovala je u Pragu bolnicu sv. Franje za služenje siromašnima, te sagradila samostan i pokraj njega kuću za manju braću. Nakon ulaska prvih sedam čeških plemkinja – za kojima je došlo pet redovnica iz Trenta po nalogu Grgura IX. – ušla je i sama Janja, 11. lipnja 1234, koju je malo kasnije papa imenovao opaticom. Ovo pismo, koje je uslijedilo nakon Janjina ulaska u samostan, prvo je Klarino približavanje kćeri češkoga kralja.
Želja kojom se zaključuje salutatio nagovještaj je crkvene niti cijelog pisma: »hvalevrijedna zamjena« između zemaljskih i nebeskih dobara, koju si je Janja osigurala davši prednost djevičanskim zarukama s Kristom pred ženidbom, svetom siromaštvu pred vremenitim bogatstvima.
U udvornom jeziku »honestas znači: dobro ime, dobar glas, ugled, što se tražilo od bilo koje žene onoga doba, a to više od posvećenih žena« (M. Bartoli, Chiara d’Assisi, Roma 1989, str. 124). Pojam honestas susreće se čak dvanaest puta u Klarinim spisima.
Pisma sv. Klare 1697.
Njega kad uzljubite čisti ste,
kad dotaknete, postat ćete čistiji,
kad primite, djevica ste;
njegova je moć jača, plemenština uzvišenija,
lice ljepše, ljubav slađa
i sva milina otmjenija.
Već vas steže zagrljaj onoga
koji grudi vaše
dragim kamenjem uresi
i ušima vašim
neprocjenjive bisere podari,
i svu vas okruži draguljima
svijetlim i sjajnim
te vas okruni krunom zlatnom
ukrašenom pečatom posvete (Sir 45,12).
Stoga, sestro predraga, štoviše gospođo veoma poštovana, jer ste zaručnica, majka i sestra (usp. 2 Kor 11,2; Mt 12,50) Gospodina moga Isusa Krista, presjajno obilježena pečatom neokrnjena djevičanstva i presvetoga siromaštva, utvrdite se u svetu služenju započetu iz žarke žudnje za siromašnim Raspetim, koji za sve nas podnese muku križa (Heb 12,2), izbavi nas iz vlasti kneza tame (Kol 1,3) koja nas je držala sputane u okovima zbog prijestupa prvog roditelja i pomiri nas (2 Kor 5,18) s Bogom Ocem.
O blaženo siromaštvo, koje onima što ga ljube i prihvaćaju vječno bogatstvo daje! O blaženo siromaštvo, onima koji ga posjeduju i žude Bog kraljevstvo vječno (Mt 5,3) obećava, a i slavu vječnu i život blažen posigurno daje!
Retci 7–11, u kojima Klara uzdiže prednost zaruka s Kristom, završetak su spleta liturgijskih i hagiografskih izričaja uzetih iz časoslova sv. Janje, djevice i mučenice. Prema obredu Rimske kurije koji je obnovio papa Inocent III., a koji su usvojila Manja braća (usp. PPr 3,1) i same Siromašne sestre (usp. PrKl 3,1), na matutinu blagdana sv. Janje (21. siječnja) i njezine festa secunda (28. siječnja) čitala se cijela Passio sanctae Agnetis, djelo iz V. st. krivo pripisivano sv. Ambroziju, dok su otpjevi i antifone cijeloga časoslova uzeti iz najlirskijih dijelova iste passio (navodi su doneseni u Cremaschi-Acquadro, Scritti di santa Chiara d’Assisi, str. 134–136). Redak 11b nadahnjuje se pak na prvom otpjevu treće noćnice časoslova na blagdan jednoga mučenika.
Kod Klare je veoma prisutno Franjino učenje: vjernici koji žive pod djelovanjem Duha Gospodnjega »jesu zaručnici, braća i majke Gospodina Isusa Krista« (2PVj 50). Usp. zazive u Litanijama Svih svetih: »Ut nosmetipsos in tuo sancto servitio confortare et conservare digneris«.
1698 V. SPISI SV. KLARE
O sveto siromaštvo,
što ga Gospodin Isus Krist,
koji nebom i zemljom vladaše i vlada29
i koji reče i postadoše (Ps 32,9; 148,5),
više od ostaloga izabra i prigrli.
Reče naime: Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji, to jest Krist, nema gdje bi glavu naslonio (Mt 8,20), pa prignuvši glavu, preda duh (Iv 19,30).
Ako dakle toliki i takav Gospodin dolazeći u djevičansku utrobu htjede na svijet doći prezren, ubog i siromašan, 20kako bi ljudi koji bijahu veoma siromašni i ubogi, trpeći preveliku oskudicu nebeske paše, u njemu postali bogati posjedujući kraljevstvo nebesko, kličite veoma i radujte se ispunjeni radošću velikom i veseljem duhovnim, jer – budući da vam se prezir svijeta svidje više nego časti, siromaštvo više nego bogatstvo i više nego na zemlji zgrtati blago na nebu, gdje ga ni hrđa ne nagriza, ni moljac ne rastače, niti lopovi potkapaju ni kradu (Mt 6,20) – velika je plaća vaša na nebesima (Mt 5,12) 24i zavrijediste da se zovete sestrom, zaručnicom i majkom (2 Kor 11,2; Mt 12,50) Sina svevišnjega Oca i slavne Djevice.
Čvrsto naime vjerujem kako znate da Gospodin samo siromasima kraljevstvo nebesko obećava i daje, jer gubi se plod ljubavi kad se ljubi vremenita stvar;31 26znate da se ne može služiti Bogu i bogatstvu;… jer ili će jednoga ljubiti, a drugoga mrziti, ili će jednomu služiti a drugoga prezirati (usp. Mt 6,24); 27znate da se obučeni ne može boriti s golim, jer će brže biti oboren na zemlju onaj koga imaš za što primiti; znate da se ne može ostati slavan na svijetu i ondje.
Iz ulazne pjesme Salve sancta parens mise na Rođenje Blažene Djevice Marije i zavjetne mise B. D. M. izvan došašća i božićnog vremena. Ovo slovo siromaštvu izrečeno je na način pohvala personificiranih kreposti, koji nalazimo bilo kod Franje (»Gospođo sveta siromaštino…«, PozKr 2), bilo u prvotnoj franjevačkoj književnosti (»O sveta siromaštino, onima koji te nasljeduju i ljube ti si blago Kralja nebeskoga«, u Dicta beati Aegidii Assisiensis, Ad Claras Aquas 1905, str. 114).
Ovo je izvorno približavanje dvaju evanđeoskih odlomaka, na osnovi igre u asonanci između »caput reclinet« i »inclinato capite« (usp. PrKl 2,25; 4PJa 21).
Usp. Grgur Veliki, Homilije o evanđeljima 2,27,2: »Dok ljubimo vremenite stvarnosti, gubimo istinsku ljubav«. Peti odjeljak iste homilije tumači Iv 15,16: »Ja vas postavih da idete i rod donosite i rod vaš da ostane«. U kurijalno-franjevačkom brevijaru odjeljci 1–6 te homilije sačinjavaju VII–IX. čitanje zajedničkog slavlja apostola.
Ovo složeno iznošenje o razlozima siromaštva sastoji se od naizmjeničnih evanđeoskih odlomaka i otačkih tvrdnja, koje svetica prirodno unakrštava, kao da se radi o jednom izvoru nadahnuća. O pretpostavci drugačije rekonstrukcije teksta usp. Chiara d’Assisi, Lettere ad Agnese, prir. Pozzi-Rima, str. 157–164.
Ovdje i u r. 29 na siromaštvo se primjenjuje jedan odlomak Grgura Velikoga o duhovnoj borbi, izvađen iz Homilije o evanđeljima 2,32,2, koji se čita u trećoj noćnici zajedničkog slavlja jednoga mučenika (VII–IX. čitanje).
Pisma sv. Klare 1699.
Kristom kraljevati; znate da će prije deva moći proći kroz uši iglene nego bogataš ući u kraljevstvo (usp. Mt 19,24) nebesko. Stoga ste zbacili odjeću, to jest vremenito bogatstvo, da ne mognete posve podleći onomu s kojim se borite i da mognete uskim putem i na tijesna vrata (usp. Mt 7,13–14) ući u kraljevstvo nebesko.
Velika je doista i hvale vrijedna razmjena: ostaviti vremenito radi vječnoga, zaslužiti nebesko umjesto zemaljskoga, stostruko za jedno primiti i vječni, blaženi život baštiniti (usp. Mt 19,29).
Stoga sam smatrala kako vaše veličanstvo i svetost treba da molim, koliko samo mogu, poniznim molbama srcem Kristovim (usp. Fil 1,8), da se ojačate u njegovoj svetoj službi, 32rastući od dobra k boljemu, iz kreposti u kreposti (usp. Ps 83,8), da vam se udostoji udijeliti željenu nagradu onaj komu služite svom žudnjom duše.
Molim vas također u Gospodinu, koliko samo mogu, da mene, svoju sluškinju, premda beskorisnu, i ostale odane nam sestre koje sa mnom u samostanu borave preporučite u svojim presvetim molitvama (usp. Rim 15,30), kako bismo uz njihovu potporu mogle zaslužiti milosrđe Isusa Krista te skupa s vama zavrijedimo uživati u vječnom gledanju.
Ostajte zdravo u Gospodinu i molite za (usp. 1 Sol 5,25) me.
.jpg) |
| Kupi jedinstveni dizajn kalendara klikom na sliku. |
0 Primjedbe