Najstariji dokument o Franji Asiškom nosi naslov Sveti razgovor blaženoga Franje s Gospođom „Siromaštinom”. U toj se priči kazuje kako je Franjo tragao za siromašnom, prezrenom i nevoljenom Gospođom „Siromaštinom” i kako ju je učinio svojom nevjestom.
Tu su i brojni drugi spisi koji, u skladu s tadašnjom hagiografijom donose nevjerojatne detalje iz Franjina života.
Primjerice, zapisano je da bi se sveti Franjo ponekad usred molitve podigao u vis čemu su svjedočili ostali članovi reda.
Najpoznatiji životopisi sv. Franje su oni autora Tome Čelanskoga Vita prima i Vita secunda, zatim Cvjetići (tal. Fioretti), Legenda Minor i Legenda Maior itd.
Evo nekoliko čudesa zapisanih u djelu Čelanskog Vita prima: »U Ime Kristovo počinju čudesa svetoga našeg oca Franje... Onoga dana, kad je posvećeno i sveto tijelo blaženog oca Franje poput najskupocjenijega blaga bilo sahranjeno i većma nebeskim negoli zemaljskim miomirisima pomazano, donesena je neka djevojčica, kojoj već godinu dana bijaše vrat strašno iskrivljen i glava prignuta do ramena te je samo ukoso mogla gore pogledati. Kad je ona svoju glavu malo podmetnula pod sveti lijes, u kojem je ležalo zatvoreno tijelo, odmah joj se ispravio vrat po zaslugama svetoga čovjeka i glava se vratila u redovit položaj. Kako se djevojčica zbog nenadane promjene od čuda upravo zabezeknula, počela je trčati i plakati. Na ramenu se vidjela kao neka udubina zbog položaja glave što ga je prouzročila dugotrajna bolest. Jednog je dana ušao u crkvu i dotaknuo se groba preblaženog oca Franje. Kad je izišao, bio je zdrav.
Neki drugi dječak iz Montenera više je dana ležao pred vratima crkve, u kojoj počiva tijelo svetoga Franje. Nije mogao ni hodati ni sjediti. Od pasa naniže udovi su mu bili lišeni snage i nesposobni za uporabu. Jednog je dana ušao u crkvu i dotaknuo se groba preblaženog oca Franje. Kad je izišao, bio je zdrav. Dječačić je sam pripovijedao da je uza nj, dok je ležao pred grobom slavnog sveca, stao neki mladić koji je bio obučen u odijelo male braće. U rukama je imao krušaka i dječačića je zvao, pružao mu krušku i hrabrio ga da ustane. On je, međutim, uzimajući iz njegove ruke krušku, odgovorio: “Evo zgrčen sam i nikako ne mogu ustati!” Pojeo je dobivenu krušku, a za drugom, koju mu je mladić nudio, počeo je pružati ruku. Kad ga je mladić ponovno bodrio da ustane, osjećao se bolesnim i nije ustao. Ali dok je pružao ruku za drugom kruškom, spomenuti ga je mladić, davši mu krušku, prihvatio za ruku i izveo napolje. Potom ga je nestalo ispred njegovih očiju. A dječak, videći da je zdrav i neozlijeđen, poče na sav glas vikati. Svima je obznanjivao što se s njim dogodilo. 138. Mnogi su muškarci i žene bili mučeni različitim demonskim mučilima i zavođeni opsjenama. Velikim zaslugama slavnog oca bili su istrgnuti iz njihove vlasti. Neka žena iz grada Narnija bijaše u velikom stupnju bjesomučna. Činila je užasne stvari i koješta nesklapno govorila. Napokon joj se ukazao blaženi Franjo i rekao: “Prekriži se!” Ona odgovori: “Ne mogu.” Nato joj je sam svetac utisnuo znak križa i iz nje istjerao mučnu mahnitost i đavolska uobražavanja.« (sv. Toma Čelanski, Vita prima, www.franjevci-split.hr)
 |
| Klik na sliku |
0 Primjedbe