O Klaro čemu
bježati iz bogate kuće
Ta oni su siromasi
žive ko prosjaci
Luda siromaština
ta tko te zavede
Tko ti to reče i
tko ti obeća slavu
Zar taj Franjo zna
što o životu?
O Klaro s svom tom
ljepotom
Mogla bi se bogato
udati
Mogla bi postati
carica ili tko zna...
O Klaro, Klaro...
Ali ja sam se
bogato udala
Za najvećeg od
svih prosaca
Vi ni ne znate
gdje se bogatstvo skriva
Vaši novci - što
će mi, što da radim s njima
Vaše vile - kud ću
s njima
Vaše skupe haljine
će strunuti
A Klara će ostati
- siromašna ali radosna
Ostati će do kraja
povijesti jedino s Njime
Zaručnikom i Crkvom
Gle siromašnih
bogataša
Gle veleposjednika
bez zemlje
Gle plemenitaša
bez plemenitosti
A ja nitko bez
Njega
I bogatašica među
siromasima svijeta
Nitko, a moćnija
od svih moćnika
Sav svijet u mom
je vlasništvu jer ga nisam htjela
Moć je skrivena u
odajama odricanja od moći
Bogatstvo se
skriva kod onih koji ga ne žele
A slava, slava je
kratka utjeha za samoljublje
Dođite i vidite
kako su bogate odaje moje duše
Dođite i pijte s
izvora čistoće i radosti
Učite se
filozofiji vrabaca i ljiljana poljskih
Ta oni vam znaju i
pričat će vam o Dobroti
Pričat će vam o
sigurnosti bez sigurnosti
O sreći u očaju i
veličini u malenosti
Pričat će vam oni
o životu u Istini
A vi, hoćete li
poslušati Istinu
Dok vas laži
okružuju
Čujete li glas što
doziva kroz povijest
Poslušajte njih
jer tu skrivene su Tajne
O svijetu, o
radosti, životu, o Bogu.
Jer doći će
vrijeme kada će ljudi reći
Tko zna što je
istina?
Lutati će - sve
poznatim putima
Govoriti će meni,
meni, meni…
I ne znajući da
skupljaju prah
Samo bezvrijednu
prašinu
A na duši će
nataložiti tisuće obmana
Reći će da sam
živjela u srednjem vijeku
I da moja priča
nije priča modernog svijeta
A možda nikad neće
znati koliko bih mogla učiniti za njih
Možda nikad neće
znati koliko sam u pravu
Zbilja, možda
nikad neće znati kako bi mogli
Jer neće ni
pokušati
A ja, ja ću ih
čekati s bogatstvom u rukama
I sa smislom svega
što postoji
A neki, ipak,
nikad neće shvatiti što je Smisao
Pronaći će neka
sitna zadovoljstva
Izgubiti godine
među njima i ostati sitni
Vječno izgubljeni,
vječno zaboravljeni čak i od Boga koji ih ljubi.
No ti nemoj tako
Ako prepoznaš bar
trunčicu Nade
Ako u strašnim
olujama iz daljine vidiš neku sigurnu luku
Pristani u nju i
veži se čvrsto da te oluje ne otpušu na greben
Možda tada vidiš
vrijednost izvan materije
Možda tad
prepoznaš što se skriva onkraj tijela i svih ljudskih obmana
I možda tada završiš
najvišu školu, školu života
To je možda
najvažnije što možeš shvatiti
Shvatiti da sve
prolazi
I da je ludost
potratiti život jureći za sjenama
Grabeći more,
preslano i nepitko što curi kroz prste
Prste kojima bi
mogao svirati gitaru
Ruke kojima bi
mogao zagrliti staru majku
Novce kojima bi
mogao gladnima uljepšati dane
Jer nisu svi
stvoreni da izaberu siromaštvo
Ta to su samo
odabrane, najhrabrije duše
Ali svi su
stvoreni da svojim očima vide Boga u drugima
Da jednako cijene
i prosjaka i moćnika
Da se nađu, da
nađu Smisao, Istinu koja sigurno postoji
Ali treba tražiti,
čeznuti, osjećati povrh razuma
Razuma koji je
zatvoren i posve nerazuman u ovim stvarima
Razuma koji ništa
ne zna o duhu koji ga pokreće
On smatra da je
nastao kao produkt sive mase u glavi
I ne zna da sav
svijet, sav eter živi u tom duhu
I svemir i sve što
je ikad nastalo
Ti nisi zemlja,
stablo, životinja
Već duh nastanjen
u tijelu koje te još uvijek ograničava
Izboje tog duha
znali su prenijeti umjetnici, pjesnici, slikari
Ponekad i poneki
naučenjak
Ideje koje
oduševljavaju, stvaraju nove staze, rađaju novi svijet
Ali ti ni ne znaš
što duh radi u tebi
Programirali su te
da zarađuješ i trošiš
Rekli su da ćeš
tako postići sreću
Da vjeruješ sebi,
a ne svojemu duhu
Da vjeruješ u
sebe, a ne u Oca bez kojeg ne bi ni nastao
Rekli su da znaju
da Boga nema, a nisu znali
Tako je sav svijet
krenuo na put prema litici
S koje svakodnevno
padaju tisuće, možda deseci tisuća
Možda milijuni, a
jednom možda budu padale milijarde
I kako propustiti
vlak u kojem se svi voze
Velika je hrabrost
potrebna za ići suprotno od krda
Kako gaziti
sigurnim putem u nesigurnim vremenima
Neki tvrde da smo
mi loši i da naš Bog narušava pluralizam
A što nam nude –
vječni rat zaluđenih umova
Filozofije nekih
čudnih ideja
Znanje bez
mudrosti – znanost bez srca
Opskurnu životnu
opsesiju neprirodnoga
U svakom je
čovjeku skrivena šansa
Svatko se rađa s
nekom nadom
Ne gasite Svjetla
jer mrak to i čeka.
by Dominis
0 Primjedbe