Asiški siromašak, Franjo sveti,
imao je rane kao i Isus raspeti,
a bio je dobar, ljubio je najmanje,
Krista svim srcem al i gubavce ništa manje.
Osnovao je red, najveći na svijetu,
a propovijedanjem zapalio planetu,
onom tko ga upozna srce brže zakuca,
jer Ljubav nije ljubljena ono hoće da puca.
Ljubitelj siromaštva, smatrali su ga ludim,
neshvaćen je bio al tome se ne čudim,
ipak pokazao je svima, kakvi moramo biti,
ne smiju braća gladovat dok smo mi siti.
Zaručio se on za svetu siromaštinu,
ostavio nam oporučno uzvišenu baštinu,
pokazao nam izvornog, siromašnog Krista,
kako da mu se preda duša poslušna i čista.
Bio je on svetac ljubavi i srca punog mira,
a znao je on i provansalske pjesme da svira,
jer radost mu nikad nije odlazila iz duše,
bez obzira na sve, neovisno koji vjetar puše.
Evanđeosko siromaštvo najdraže je njemu,
bio je sličan Kristu ma baš u svemu,
o siromasi, radosni budite i upamtite ovo,
blago siromasima jer kraljevstvo je njihovo.
Franjo je, možda, poslije Krista i najveći,
život nakon obraćenja proveo je Boga slaveći
malen, al sad za njega zna i zadnje selo,
bio je bogata duša, a zvali su ga Poverello*.
* Poverello – tal. Siromašak
Nikola Dominis, Kraljevstvo Božje, Redak, Split, 2015
0 Primjedbe