Kao što se dijete osjeća sigurnim ako svojom rukom prihvati odjeću svoje majke, tako se osjećao i bio doista siguran onaj komu je uspijevalo dohvatiti se skuta Majke Crkve.
Oltarnik je predstavljao skut.
Nijedna snaga svijeta ne bi bila mogla otrgnuti Klaru od onog laganog oltarnika.
Monald i ostala rodbina razumjeli su Klarinu kretnju.
Očekivali su da će barem govoriti.
Bjegunica, stiskajući uvijek čipke oltarnika, ljevicom skine s glave crno sukno.
Pokaza se rasap njezine plave kose, što ljudima prouzroci osjecaj boli.
Tako otkrivena Klara pogleda unaokolo, kao da bi htjela da joj se dive.
Zatim opet navuče na čelo crni veo, pusti iz ruke oltarnik i iščezne u sjeni kora.
Cvijetići Sv. Klare Piero Bargellini,
0 Primjedbe