Spis o čudesima sv. Franje Asiškoga _ 1. poglavlje
Započinju čudesa blaženoga Franje
Odlučili smo da u prvom dijelu svog izvještaja, u kojem smo
naumili opisati čudesa svetoga našeg oca Franje, prije svega prikažemo
ono veličanstveno čudo kojim je svijet upozoren, probuđen i
prestrašen. To je bilo nastajanje Reda, neplodna plodnost, rađanje
višestruka pokoljenja. On je razmišljao o starom svijetu, koji je bio
prljav i šugav od poroka, o redovima koji su omlitavili u nasljedovanju
apostola i o šutnji svetih znanosti usred noći grijeha. Kad gle,
najednom je na zemlji nastupio novi čovjek i ubrzo se pojavila nova
vojska. Narodi su stajali zadivljeni pred znakovima apostolske obnove.
Doskora je na svjetlo iznesena nekoć pokopana savršenost
prvobitne Crkve. Svijet je dotada čitao o njezinim velikim djelima,
ali nije opažao takvih primjera. Zašto se dakle oni prvi ne bi nazvali
posljednjima, kad su se već čudesno srca otaca okrenula prema
sinovima i srca sinova prema očevima? Zar se smije mimoići tako
divno i slavno poslanje dvaju redova kao i pretkazivanja nečega
velikog što se imalo u skoroj budućnosti dogoditi? Od apostolskih
se vremena nije nikada pojavio tako značajan, tako čudesan poziv
svijetu.
Treba se nadalje diviti neplodnoj plodnosti. Ovaj neplodni i sušni,
siromašni Red, velim, daleko je od svake svjetovne vlage. Doista
je neplodan jer niti žanje niti sakuplja u žitnice, a na putu Gospodnjem
ne nosi punu kesu. Ipak je ovaj svetac protiv nade vjerovao u
nadu i da ima postati baštinikom svijeta. Nije imao na pameti svoje
već obamrlo tijelo, a ni neplodno krilo Sarino tako da je božanska
snaga po njoj rodila hebrejski narod. Ovim Redom ne upravljaju
puni podrumi, prepuna spremišta ni prostrani posjedi, nego ga na
čudesan način na svijetu hrani ono isto siromaštvo koje ga čini dostojnim
neba. O, ono Božje što je slabo, a što je jače od onoga ljudskoga,
što našem križu dodjeljuje slavu, a siromaštvu obilje!
Napokon vidimo kako se taj vinograd u vrlo kratkom vremenu
rasprostro, kako je od mora do mora proširio svoje mladice i lozje.
Odasvud se sletješe narodi, dođoše čete i najednom se u izgradnji
ovoga divnog hrama povezaše kao živo kamenje. No ne vidimo
samo to da se Red sinovima u tako kratkom vremenu namnožio
nego se on i proslavio. Poznato nam je da su već mnogi od onih što
ih je on rodio stekli mučeničku palmu , a mnoge od njih koji su zapisani
u imenik svetaca štujemo zbog njihove savršene svetosti. A
sada treba da progovorimo o glavi svih ovih, njemu svraćamo svoju
pozornost.
0 Primjedbe