Siromaština se divi lakom uspinjanju braće
Dok su se posve lakim korakom žurno uspinjali prema vrhuncu,
gle, gospođa je Siromaština, stojeći na najvišem vrhuncu
planine, zaokružila pogledom po gorskim vrletima. Gledajući ove
ljude kako se odvažno uspinju, kako upravo lete, silno se zadivila i
rekla: Tko su ovi što lebde poput oblaka, kao što golubovi lete prema
svojim golubinjacima (usp. Iz 60,8)? Ta već dugo takvih vidjela nisam,
niti sam gledala tako posve slobodne, koji sve terete odbaciše.
Zato ću im reći što u svom srcu nosim da se ne bi, poput onih drugih,
kajali zbog tolika uspona, a nisu se ni obazirali na ponor koji
se naokolo usjekao. Znam da do mene neće moći stići bez moje
privole, ali ću imati zaslugu pred svojim nebeskim Ocem dadnem li
im spasonosan savjet. – I gle, čula je odozgor glas (usp. Lk 1,44) koji
reče: Ne boj se, kćeri sionska (usp. Iv 12,15; Sef 3,16), jer su ovi sjeme
što ga blagoslovi Gospodin (usp. Iz 61,9) i izabra iskrenom ljubavlju
(usp. 2 Kor 6,6).
I gospođa je Siromaština sjela na prijestolje svoje golotinje;
predusrela ih je sretnim blagoslovima (usp. Ps 21,4) i rekla: »Kažite
mi, braćo, razlog svog dolaska i zašto se uspinjete tako žurno iz
doline bijednih na goru slave? Možda tražite mene koja sam, kako
vidite, bijednica, olujom vitlana, bez ikakve utjehe? (usp. Iz 54,11).
0 Primjedbe