Pjesma brata Sunca

Svevišnji, svemogući, dobri Gospodine,[1]

Tvoje su hvale, slava, čast i blagoslov svaki.

Jedino tebi, Svevišnji, dolikuju,

i nijedan čovjek dostojan nije ime Ti izreći.

Hvaljen budi, moj Gospodine, sa svim stvorenjima svojim,[2]

posebno s gospodinom bratom Suncem,

koje je dan i rasvjetljuješ nas po njem.

I ono je lijepo i sja velikim sjajem:

Svevišnji, Tebe označava ono.[3]        

Hvaljen budi, moj Gospodine, za brata Mjeseca i zvijezde:

na nebu si ih stvorio sjajne, krasne i lijepe.[4]

Hvaljen budi, moj Gospodine, za brata Vjetra,

za zrak i oblak i vedro i svako vrijeme,

po kojem uzdržavaš stvorove svoje.

Hvaljen budi, moj Gospodine, za sestru Vodu,

koja je korisna vrlo i ponizna i dragocjena i čista.

Hvaljen budi, moj Gospodine, za brata Ognja,

po kojemu noć rasvjetljuješ:

i on je lijep i mio i snažan i jak.

Hvaljen budi, moj Gospodine, za sestru našu,

majku Zemlju[5]

koja nas uzdržava i nama upravlja

i izvodi plodove razne i šareno cvijeće i travu.

Hvaljen budi, moj Gospodine, za one što opraštaju rad ljubavi

Tvoje

i podnose bolest i nevolju.[6]

Blago onima koji ih podnesu mirno

jer ćeš ih Ti, Svevišnji, okruniti.[7]

Hvaljen budi, moj Gospodine, za sestru našu tjelesnu Smrt,

kojoj nijedan živući čovjek umaknuti ne može:

Jao onima koji umiru u grijesima smrtnim;

blago onima koje smrt nađe u volji presvetoj Tvojoj,

jer druga im smrt nauditi neće.

Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga i zahvaljujte

i služite njemu u poniznosti velikoj.

---

[1] Tri pridjeva kojima Franjo započinje Pjesmu temeljni su za njegovu teološku

meditaciju: Bog je svevišnji u svome misteriju, svemogući u stvaranju, dobar u djelu

spasenja.

[2] Pjesma je svojim izričajem otvorena za različita tumačenja, kao zahvala Bogu za

ljepote stvaranja ili pak kao pridruživanje hvale stvorova hvali pjesnika. Neki dijelovi

Pjesme možda daju više osnove za jedno, neki za drugo tumačenje.

[3] Sunce označava Boga, govori o Bogu koji »je svjetlost i tame u njemu nema

nikakve« (1 Iv 1,5).

[4] Pridjev kojim Franjo pripisuje sjaj zvijezdama clarite, deminutiv od clare u hrvatskom

nema istoznačnicu, a omogućuje mu izraziti stupnjevitost sjaja različitih nebeskih

svjetlila: Sunce naime »sja velikim sjajem«, koji nadmašuje sjaj zvijezda.

[5] Zemlja je sestra jer je i nju Bog stvorio, a majka je jer sudjeluje s Bogom u rađanju

živih bića i hrani ljude svojim plodovima, a životinje zelenom travom upravlja u očima

poljodjelaca, budući da daje jelo životinjama.

[6] Čini se da je motiv oprosta radi Božje ljubavi uvršten nakon što je Franjo uspio

pomiriti žestoko zavađenu crkvenu i svjetovnu vlast i Asizu biskupa Gvida i gradskog

načelnika, ’potestata’ Oportula.

[7] Ovdje odjekuje Franjin uzvik »Dobro došla moja sestro smrti!« (2Čel 217). Franjo

vidi smrt kao već preobraženu voditeljicu u pravi život, premda sveti Pavao kaže:

»Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena smrt« (1 Kor 15,26).