Prolazio jednom Franjo kroz spoletsku dolinu u ljetno predvečerje. Kad eto u susret mu stiže mladi bogati trgovac pa ga upita: „Franjo, čemu siromaštvo kad možeš uživati u bogatstvu, ja imam sve, imam najljepše tkanine, zlatno posuđe, najsnažnije konje i štogod mogu poželjeti, a ti Franjo, ti nemaš ništa da bi mi ponudio. Eto, daj mi jedan pravi razlog i krenuti ću za tobom.“
A Franjo odgovori: „Ja uistinu nemam ništa materijalnog, ništa od toga ti ne mogu dati. Ali poklonit ću ti nešto dragocjeno, pjesmu lastavica u ljetno predvečerje, plavetno nebo, puni mjesec i pogled na najljepše zvijezde.“
„Ah Franjo“ – uzvrati mladić – „ja mogu imati sve, i jedno i drugo.“
A Franjo odvrati: „Teško će vidjeti Nebo onaj kom je pogled uperen na zemaljsko.“
Franjo podigne pogled ka zvijezdama i nastavi svojim putem.
A mladić – zadivljen – ode rasproda sve što ima, dade siromasima, pa dođe i poče slijediti Franju, tj. Krista koji je išao pred Franjom.
Nikola Dominis
0 Primjedbe