Cvjetići svete Klare _ Talac Raja


Sveta Marija Anđeoska zvala se tako, jer se je
govorilo da su četiri hodočasnika čula u njoj anđeosko
pjevanje. Uzdizala se usred šume, podno Asiza, i bila
je malena crkvica, ročište prvih Franjinih drugova.
Sve zajedno, šuma i crkvica, sačinjavalo je
malenu česticu, vlasništvo benediktinskog opata sa
Subazija. Zato se je zvala čestica (Porziuncola),
nasuprot velikih posjeda koji su pripadali Opatiji,
koje benediktinski monasi bijahu pošumili i upitomili.
Franjo pripravi zapuštenu crkvicu vlastitim
rukama, i oko nje, u sjeni šume, s drugovima podigne
nekoliko kolibica od granja.

Za godišnji najam plaćao je Benediktincima
košić ribe, ulovljene u bližnjem potočiću Tešiju.
Danju, kad je Franjo sa svojim drugovima
polazio propovijedati i raditi, Sveta Marija
Anđeoska ostala bi pusta.

Noću bi je osvjetljavali zapaljenim borovim
granama, te bi odjekivala pohvalama Mariji.
Još je više bila osvijetljena u noći one nedjelje
kad je Klara u pratnji Pacifike Gvelfučio sišla iz
Asiza prema Porcijunkuli.

Na rubu šumice čekali su je Filip i Bernard sa
zapaljenim bakljama. Djevojke, još odjevene u svečane
haljine, slijedeći šutljivu braću, zađu u guštaru.
Trnje je zadržavalo duge suknje za skutove te
izgledalo kao da nevidljive ruke pokušavaju spriječiti
njihov hod kroz šumu.

Po koja noćna ptica, preplašena bakljama,
dodirnula bi se nesređena vela vrhu čela dviju
bjegunica.

Na vratima crkvice Franjo, raširenih očiju od
nespavanja, s licem izrovanim od sjene i od dima
smole, upravi pogled Klari, koja pred njim pade na
koljena.

Povrh njegovih ramena potiskivahu se drugi
zakukuljeni i bradati ljudi.
Strancu bi to izgledalo kao kakav pustolovan
prizor. Pomislio bi da su dvije djevojke upale u leglo
pljačkaša. I uistinu prividno grabežljive ruke oduzmu
Klari dragocijenosti i bogate nakite, skinu s nje
brokatno gornje odijelo, razriješe joj cipelice od
kamuša, preobuku je u debelu suknju i opašu je
pasom od užeta.

Tako opasanu i bosonogu uvedoše u nisku
gotičku crkvicu. Naručaji rascvjetane brnistre resile
su Svetu Mariju Anđeosku, ali crvenkasto svjetlo
bakalja i dima, koji je sukljao iz goruće smole,
zamračilo je sve ono poljsko zlato.
Dovedoše je do podnožja oltara. Pade na
koljena, kao osuđena na glavosjek.
Franjo uzme lim, približi se tanušnom Klarinu
vratu, prereže odlučno.

Djevojčine pletenice, zlatnije od brnistra,
padoše na stepenice oltara.
Franjo baci preko opustošene glave crno sukno
hrapava tkanja. I dok se svršavao rasap tolike
svjetske ljepote, ljudi kuštravih glava, grubih haljina
i hrapavih glasova snažno pjevahu mrtvačko opijelo
nad djevojkom ugrabljenom svijetu i uzetom kao
taoca Raja.

Objavi komentar

0 Primjedbe