Dostojanstvo Siromaštine
Tako je Sin Svevišnjega Oca zaljubljen u tvoju ljepotu (usp.
Mudr 8,2) prionuo uza te jedinu i u svemu te pronašao najvjernijom.
Prije no što je stigao iz svijetle domovine na zemlju, pripravila
si mu prikladno mjesto, prijestolje na kojem sjedi, ložnicu u
kojoj počiva, naime vrlo siromašnu Djevicu od koje je rođen zasjao
svijetu. Vjerno si mu, kad se rodio, izišla u susret da bi u tebi, a
ne u udobnosti, našao mjesto koje mu je po volji. Položen je, kaže
evanđelist, u jasle, jer za nj nije bilo mjesta u svratištu (usp. Lk 2,7). I
tako si ga uvijek nerazdruživo pratila da za cijelog života, otkako se
pojavio na zemlji i boravio među ljudima (usp. Bar 3,38), dok su lisice
imale jazbine, a ptice nebeska gnijezda, nije imao gdje bi naslonio svoju
glavu (usp. Mt 8,20). On koji je nekoć otvarao usta prorocima, kad
je nakon toga otvorio svoja usta da naučava, između mnogih stvari o
kojima je govorio, prije svega je pohvalio tebe i postavio te na prvo
mjesto: »Blago siromasima u duhu, jer je njihovo kraljevstvo nebesko«
(usp. Mt 5,3).
A kad je izabirao nekolicinu nužnih svjedoka svoga svetog
propovijedanja i slavnoga života za spasenje ljudskoga roda, nije
izabrao bogate trgovce, nego siromašne ribare da bi tolikim odlikovanjem
pokazao kako bi trebalo da svi ljube tebe. Da bi napokon
bila svima očita tvoja dobrota, tvoja plemenitost, tvoja hrabrost i
dostojanstvo, kako nadvisuješ sve kreposti i kako bez tebe ne može
postojati ni jedna krepost, kako tvoje kraljevstvo nije od ovoga svijeta
(usp. Iv 18,36), nego da je s neba, tada si se ti jedina priljubila uz
Kralja slave kad su ga svi izabrani i ljubljeni kukavički napustili. Ti,
njegova najvjernija zaručnica, preslatka ljubiteljica, nisi se od njega
ni na čas udaljila. Štoviše, uza nj si još više prionula kad si promatrala
kako ga svi još većma preziru. Da nisi naime bila s njim, nikada ne
bi mogao biti tako prezren od sviju.
Bila si s njim kad su ga Židovi pogrđivali, kad su ga farizeji
izrugivali, kad su mu svećenički prvaci predbacivali. S njim
si bila kad su ga ćuškali, kad su na nj pljuvali, kad su ga bičevali.
On koga su svi morali štovati bijaše ruglo svima, a samo si ga ti
tješila. Nisi ga ostavila sve do smrti, smrti na križu (usp. Fil 2,8).
I na samom si križu, kad mu je tijelo već bilo ogoljeno, ruke rastegnute,
ruke i noge probodene, zajedno s njim trpjela tako da
se na njemu nije vidjelo ništa slavnije od tebe. A kad je napokon
uzašao na nebo, tebi je ostavio znak nebeskog kraljevstva za obilježavanje
izabranih da svatko tko teži za vječnim kraljevstvom
dođe k tebi i da te zamoli kako bi po tebi unišao, jer – ako netko
nije tvojim znakom obilježen (usp. Pj 8,6; Otk 7,3) – ne može ući
u kraljevstvo.
Zato, gospođo, budi nam milostiva pa nas obilježi znakom
svoje naklonosti. Tko je tako bezuman, tako nerazuman, a da te
ne bi ljubio svim srcem, tebe koju je Svevišnji odabrao i pripravljao
odvijeka? Tko te ne bi štovao i častio kad te onaj komu se klanjaju
sve nebeske snage odlikovao tolikom čašću? Ta tko ne bi rado častio
tragove tvojih nogu (usp. Iz 60,14) kad ti se Gospodin veličanstva
tako ponizno poklonio, s tobom se tako prijateljski povezao, tolikom
ljubavlju uza te prionuo? Zato te, gospođo, po njemu i poradi
njega zaklinjemo, ne prezri u potrebama naših vapaja, nego nas uvijek
oslobodi od pogibelji, ti slavna i dovijeka blagoslovljena!
0 Primjedbe