Veći životopis sv. Franje _ 7. poglavlje
Nakon toga je sveti čovjek, putujući po potrebi u Sienu, doživio
nešto čudesno. Između mjesta Campilia i San Quirico na jednoj
prostranoj ravnici dođoše mu u susret tri siromašne žene koje
bijahu u svemu slične: po stasu, po dobi, po obličju. Počastiše ga
neobičnim pozdravom: »Dobro nam došla, gospođo Siromaštino!«
Kad je istiniti ljubitelj siromaštine to čuo, silno se obradovao, jer na
sebi nije imao ništa tako dražesno osim onoga što su one opazile.
Nakon toga ih je odmah nestalo.
Kad su braća pratioci vidjeli kako su jedna drugoj neobično slične
i kad su razmišljali o pozdravu, susretu i tajanstvenom nestanku,
nisu bez razloga zaključili da to u vezi sa svetim čovjekom ima neko
značenje.
One tri siromašne, posve slične žene koje im dođoše u susret,
tako neobično pozdraviše i najednom iščeznuše očito su predstavljale
ljepotu evanđeoskog savršenstva, naime ljepotu čistoće, poslušnosti
i siromaštva.
Odlučio je proslaviti se po povlastici Siromaštine, koju običavaše
nazivati sad majkom, sad zaručnicom, sad gospodaricom. Siromaštinom
je želio nadmašiti sve ostale, jer je od nje naučio da se od
sviju smatra najnižim. Ako bi kad opazio koga tko je po svom vanjskom
izgledu bio od njega siromašniji, odmah bi sebe prekorio i
potaknuo da ostvari nešto slično, kao da se natjecao sa suparnicom
Siromaštinom, bojeći se da će ga u onome drugom pobijediti.
Desilo se da je idući putem sreo nekog siromaška. Kad je ugledao
njegovu golotinju, skrušenim je srcem i plačnim glasom rekao
pratiocu: »Uvelike nas postiđuje bijeda ovoga čovjeka, jer mi kao
veliko bogatstvo izabrasmo Siromaštinu, a gle, ona većma odsijeva
na ovome.«
0 Primjedbe