Knjiga o čudesima sv. Franje _ 10. poglavlje
Dogodilo se u bizantskom carstvu da je sluga jednoga gospodara bio lažno optužen kao kradljivac. Zemaljski poglavar je naredio da ga zatvore u neki tijesni zatvor. Stavljen je u teške okove i napokon mu je nakon presude imala biti odsječena noga. Njegova se žena mnogo trudila da nedužnoga muža oslobodi. Ali taj čovjek bijaše tvrda srca pa nije udovoljio njezinoj molbi. Gospođa se usrdno utekla svetom Franji i njegovoj je ljubavi zavjetom preporučila nedužnoga. Odmah se tu nađe pomoćnik bijednika. I kad je zatvorena čovjeka prihvatio rukama, padoše okovi. Razvali se zatvor i nedužni iziđe van. I Franjo će: "Ja sam onaj komu te je tvoja gospodarica pobožno preporučila." Ovoga je obuzeo silan strah. Obilazio je onu visoku pećinu da bi pronašao gdje će sići. Kad najednom, ne znajući kako, našao se na ravnici. Kad se doskora povratio svojoj gospodarici, sve joj je po istini ispripovijedao o čudu. Ona je odmah u ime zavjeta načinila voštani lik i stavila ga pred svečevu sliku da bude na pogled svima. Opaki se čovjek zbog toga raspalio. Kad je rukom udario svoju ženu, sam je bio udaren teškom bolešću. Te se bolesti nije nikako mogao osloboditi dok nije priznao svoj grijeh i dok nije pohvalama počeo uzvisivati sveca Božjega Franju.
0 Primjedbe