SVETI FRANJO ASIŠKI (KRATKI ŽIVOTOPIS) _ N. Dominis

 

Kraj je dvanaestog stoljeća,

u kući Bernardoneovih žena rađa, 

neki nepoznati čovjek poziva je 

da rodi u štali tako i učine.

Kasnije mu otac daje ime Franjo, 

mladi Franjo je rastao i jačao, 

sanjao je o karijeri viteza,

maštao kako će mu se čitav svijet klanjati.

U ratu s Peruđom biva zarobljen,

i u zatvoru ne gubi svoj trubadurski duh, 

tu se događa nešto čudno u Franji,

izlazi iz zatvora ali nije više onaj stari. 

Kreće u rat, no u noći, u snu začuje: 

Franjo tko ti može više dati,

gospodar ili sluga?

Gospodar Gospodine, odgovori Franjo,

Pa zašto onda trčiš za slugama?

Znao je, mora se vratiti stiže u Asiz, 

spuštene glave, u crkvi svetog Damjana 

često je znao da se moli,

i tad začuje s križa:

Franjo idi popravi moju crkvu, vidiš da se ruši.

To je to, popraviti crkvu, veli.

Popravio je crkvu svetog Damjana, 

popravio je još neke crkve u okolici Asiza, 

no Bog je imao drugačije namisli

sa ovim mladićem,

Bog je htio da popravi čitavu Crkvu Božju.

Pietro Bernardone tuži svoga 

„čudnog“ sina, pred biskupom veli:

moje novce dao je za obnovu crkvice, 

opljačkao me – kaže – a ja sam mu sve dao, 

čak i to što nosi na sebi, sve je to moje!

Tada se dogodilo neočekivano, Franjo vraća novac,

ali ne samo to, skida sve sa sebe, ostaje gotovo gol,

i veli: odsad više neću zvati svojim ocem Pietra,

već ću se svim srcem

predati Ocu našem Nebeskom.

Odjednom ga mnogi zavolješe, 

neki ga i ludim nazivali,

no on se smijao na sve njihove uvrede, 

tu radost ne može se ugušiti

ni jednom uvredom,

sad je siromah, dijete Božje predano 

samo Njegovoj providnosti.

Uskoro se i druga braća pridružuju, 

svi ga žele slijediti,

i Papa Inocent III. uviđa 

da to je dobro za Crkvu,

dopušta Franji da osnuje red, 

Manja Braća će se zvati,

i na slavu Božju i danas 

taj red živi i cvijeta, 

pun plodova na svim stranama svijeta.

Još mnogo toga je proživio Franjo 

i kod sultana je bio,

a na kraju životnoga puta dobiva 

biljege Kristove, spjevao je pjesmu stvorova 

i pred smrt dodao stih: Hvaljen budi Gospodine,

po sestri nam tjelesnoj smrti.

Umire u Porcijunkuli

dana trećeg mjeseca listopada 1226 god. 

tuguje Asiz, tuguje i Klara,

plače Italija i svijet,

na nebo se popeo ponizno

i u siromaštvu kako je i živio, 

ali blago siromasima,

njihovo je kraljevstvo nebesko.

Nikola Dominis, Kraljevstvo Božje, Redak, Split, 2015.