Tko želi biti veći od malenih taj nije shvatio Evanđelje

„Posvećeni je život, tijekom povijesti Crkve, bio živa nazočnost djelovanja duha, kao povlašteni prostor apsolutne ljubavi prema Bogu i bližnjemu, svjedok božanskog plana da od cijelog čovječanstva u okviru civilizacije ljubavi stvori veliku obitelj djece Božje.“[1] Kakav svijet ćemo, dakle, ostaviti naraštajima što dolaze, djeci što tek počinju sanjati, svijet rastrgan sukobima i mržnjom ili svijet ljubavi i radosti u kakvom se može živjeti. Svaki grijeh korak je nazad, dok svako dobro djelo, svaki čin kreposti širi Kraljevstvo. Svijet kakav vide oči nevinog djeteta, to je svijet budućnosti, takav svijet sanjao je Franjo Asiški i mnogi sveci, naivno reći će neki, to su zanesenjaci „ali ako ne postanete kao djeca nećete ući u Kraljevstvo nebesko“ (Mt 18, 3). Žalim preozbiljne, žalim prebogate, premudre i moćne, oni su daleko od Kraljevstva, žalim i one što misle da se odrasli nemaju više čemu veseliti! Radost…, istinska radost uvijek je stanovala u nevinim srcima, samo maleni i jednostavni mogu mijenjati svijet, ali istinski, duboko, oni mogu mijenjati samu bit svijeta, samo ga oni mogu učiniti boljim, „veliki“ samo žele kraljevati, a maleni od svijeta čine Kraljevstvo, oni to čine od srca, za druge. Tko, dakle, želi biti veći od malenih, taj nije shvatio Evanđelje.

Nikola Dominis

---

[1] Papa Ivan Pavao II., Vita consecrata, br. 35. – Sinoda biskupa 27. listopada 1994.