Biti mi daj _ fra Bonaventura Duda

 

Oduvijek sam volio mjesečinu.

U njoj sve se stvari čine

U isto vrijeme da jesu

i kao da nisu.

I sebi sam tako izgledam:

da jesam 

i kao da nisam.

I kada mislim da jesam,

skoro da želim da nisam,

Jer - jao - ja koji jesam

više sam onaj koji nisam.

I moglo bi biti da k Bogu dođem

kao da jesam,

a on će mi reći da nisam.

A tada –

bolje bi bilo

da nije me bilo.

A kada mislim da nisam,

bude mi žao,

jer volim da jesam.

O kako je dobro: biti!

To možda i ne znam pravo,

već samo slutim

kako je dobro: biti!

Jer – 

i ovo malo što jesam

dok nisam,

kako je lijepo biti!

O ti koji jesi,

i nikada nisi!

O, daj mi, Dobri,

biti mi daj!

Da jesam, i samo jesam!

Vječno i zauvijek jesam – u Tebi!

O ti koji jesi:

Biti mi daj!

Fra Bonaventura Duda, Mjesečina („Biti mi daj“)