Nakon teške bolesti i raznih psiholoških i duhovnih iskustva, potaknut i noćnim viđenjem, povlači se u prirodu i samoću, a druži se sa siromasima, te odjeven u vreću poslužuje gubavce. Nakon viđenja u crkvici svetog Damjana u Asizu, u kojem mu je Krist s križa rekao: »Franjo, idi i obnovi moju Crkvu«, počinje popravljati tu ruševnu crkvu. Sugrađani su ga ispočetka smatrali čudakom, pa i luđakom, ali njegovo propovijedanje o potpunom evanđeoskom siromaštvu u doba oštro naglašenih klasno-ekonomskih razlika u feudalnom društvu, nailazi na brojne pristalice među narodom i siromašnim slojevima građanstva. Broj Franjine pokorničke braće s vremenom je sve više rastao i pokret svetog siromaštva širi se velikom brzinom i postaje prijetnja za privilegirani položaj klera. Kako bi suzbio tu opasnost, papa Inocent III. poziva Franju pred sebe. Nakon što mu je Franjo zagarantirao da će pokret poštovati sva svjetovna prava Crkve i podlagati se papinu autoritetu, Papa odobrava njegovo djelovanje, odnosno 1209. potvrđuje osnivanje novog – franjevačkog reda, čiji je službeni naziv Ordo fratrum minorum (Red manje braće). Godine 1212. Franjo Asiški i Klara Skifi osnivaju i žensku granu reda – klarise. Od neznatne družbe male braće, koja je živjela bez određenih pravila povodeći se uglavnom za osobnim Franjinim primjerom razvio se, još za Franjina života, snažan red koji djeluje po čitavoj Europi. Red danas broji oko dva milijuna pripadnika.
Zapisano je i da bi se sveti Franjo ponekad usred molitve podigao u vis čemu su svjedočili ostali članovi reda.
0 Primjedbe