Tako se jednog dana vidjevši siromašnog viteza sažali te mu pokloni svoje viteško odijelo. Milosrdni Bog blagonaklono pogleda na ovu žrtvu te, iste noći Franjo sanja san u kojem je vidio lijepu dvoranu punu oružja ukrašenog križevima. „Kako mu još nije bila poznata Božja namjera, odluči otputovati u Apuliju k nekom vojvodi, jer se ponadao da će se u njegovoj službi domoći vojničke slave, kao što mu je spomenuto viđenje nagoviještalo. Kad se malo nakon toga dao na put i stigao do najbližega grada, u noći je čuo kako mu Gospodin povjerljivo kaže: "Franjo, tko ti može učiniti više: gospodar ili sluga, bogataš ili siromah?" Kad je Franjo odgovorio da mu može bolje učiniti kako gospodar, tako bogataš, Gospodin je odmah dodao: "Zašto, dakle, zbog sluge ostavljaš gospodara, a zbog siromašna čovjeka bogatog Boga?" Nato će mu Franjo: "Gospodine, što hoćeš da činim?" A Gospodin će mu: "Vrati se u svoj zavičaj, jer viđenje što si ga vidio ima duhovan smisao. Na tebi se ima ispuniti božanska odredba, a ne ljudska." Kad je svanulo, žurno je krenuo prema Asizu. Postavši uzor poslušnosti, sa sigurnošću je i s radošću iščekivao Gospodinov nalog.“ Franjo se s velikog pohoda vraća spuštene glave i bez časti. Samo su još odijelo i konj odavali da se bio uputio u rat. Nije još znao što mu je raditi ali je znao na što nije pozvan. Strpljivo je čekao.
0 Primjedbe