Kako je živio kao svjetovnjak

Prvi životopis sv. Franje _ 1. poglavlje

Asiz se nalazi u Spoletskoj dolini. U njemu je živio čovjek imenom
Franjo. Roditelji su ga od rane mladosti odgajali za ispraznosti
svijeta. Dugo je on obijesno nasljedovao njihov bijedni život i vladanje.
Zapravo, postao je taštiji i objesniji od njih. Taj vrlo loši običaj
i opasan nauk ukorijeniše se posvuda u onih koji nose kršćansko
ime, kao da je to državnim zakonom uvedeno i propisano, pa se i
mala djeca već od kolijevke popustljivo i nerazborito odgajaju. Jedva
nejaka djeca počnu sricati riječi i tepati, a već ih znakovima i glasovima
navode na vrlo ružne i odvratne stvari. Pa kad dođe vrijeme
da budu odbijena od prsiju, sile ih da govore pa čak i čine koješta
puno nečednosti i raspuštenosti. Poneki se među njima, ponukan
plahošću dobi, ne usuđuje uljudno vladati, jer će postati žrtvom surovih
postupaka. Lijepo o tom govori svjetovni pjesnik: »Budući
da smo odrasli usred roditeljskog upućivanja, sva nas zla slijede od
djetinjstva« (A. L. Seneca). To je svjedočanstvo istinito, jer su želje
roditelja za djecu to štetnije što su bili popustljiviji. Ali kad malo
više ponarastu, neprestano upadaju u sve gora djela, jer ih oni na to
tjeraju. Iz zla korijena raste zlo drvo, i što je jednom izopačeno, teško
se može ispraviti. Što misliš, kakvi će oni biti kad počnu prolaziti
kroz vrata mladenaštva? Tada će se prepustiti mnogovrsnim lakoumnostima.
Jer im je slobodno raditi što hoće, svim se žarom predaju
u službu sramotnim stvarima. Tako dragovoljnim robovanjem
postaju robovi grijeha, oruđe bezakonja. Sve svoje udove kao oruđe
predaju bezakonju. Budući da u sebi nemaju ništa od kršćanskoga
duha ni u životu ni u ponašanju, zaštićuju se samo kršćanskim imenom.
Bijednici većinom hine kao da su počinili veće nevaljalštine
nego što su ih zaista učinili da ne bi izgledali vrijedni većega prezira
zato što su nedužniji.

Tako bijedan bijaše početak čovjeka kojega danas častimo
kao sveca jer je zaista svet. Takav je bio od djetinjstva pa gotovo
sve do dvadeset i pete godine svoga života. To je razdoblje bijedno
proigrao i uludo potrošio. Štoviše, u ispraznosti života nadmašivao
je svoje vršnjake. Bio je poticatelj zala i natjecao se u mnogim budalaštinama.
Svi su mu se divili, a on je nastojao sve ostalo preteći
sjajem isprazne slave, vragolijama, posebnostima, lakrdijaškim i
ispraznim riječima i pjesmama. Odijevao se raskošno i mekušno.
Bio je veoma bogat, ali nije bio škrt, nego rasipan. Nije bio gramziv
za novcem, nego je imetak upravo rasipao. Bio je inače uljudan, privlačiv
i prijazan, iako sebi na štetu. Budući da su mnogi najviše zbog
toga išli za njim, a sve su to bili prijatelji zla i podjarivači lopovština,
tako je bio okružen četama ništarija. Ponosno je i samosvjesno stupao
prolazeći babilonskim ulicama dok Gospodin s nebesa nije na
nj bacio svoj pogled i dok svoj gnjev nije od njega otklonio. Obuzdao
ga je svojom hvalom da posve ne propadne. I zato se nad njim
ispružila ruka Gospodnja i promijenila se desnica Svevišnjega da bi
se po njemu grešnicima pružilo pouzdanje da će odahnuti u milosti
i da bi po obraćenju Bogu svima bio uzorom.

fra Toma Čelanski

Objavi komentar

0 Primjedbe