U subotu uvečer nakon Večernje, kad se blaženi Franjo preselio Gospodinu, prije nego što se spustila noć, mnoštvo je ševa doletjelo iznad krova kuće u kojoj je ležao blaženi Franjo, ali nisu visoko letjele, nego su naokolo lijetale i pjevale.
Mi koji smo živjeli s blaženim
Franjom i koji smo ovo o njemu napisali,[1]
svjedočimo da smo više puta čuli kako govori: “Budem li razgovarao s carem,
molit ću ga da iz ljubavi prema Bogu i na moju molbu izda pisanu naredbu: Neka
nijedan čovjek ne ubija sestre ševe i neka im ne čini nikakvo zlo. Isto tako
neka bi odredio da svi upravljači gradova i gospodari tvrđava i sela imaju
svake godine na Božić narediti ljudima da po putovima izvan gradova i tvrđava
nabacaju pšenice i drugoga zrnja, da bi napose sestre ševe i druge ptice imale
hrane na dan tolike svetkovine. I neka iz poštovanja prema Sinu Božjemu koga je
blažena Djevica, njegova Majka, položila u jasle između vola i magarca, te noći
svaki čovjek stavi obilno krme braći volovima i magarcima. Isto tako neka
bogataši na Božić nahrane sve siromahe.”
Blaženi je Franjo svečanije slavio
Rođenje Gospodinovo negoli ostale Gospodinove blagdane, jer, iako je Gospodin i
po otajstvima ostalih svetkovina izveo djelo našega spasenja, ipak kad nam
bijaše rođen, kao što je govorio blaženi Fanjo, on nas je spasio. Zato je htio
da svaki kršćanin toga dana radosno kliče u Gospodinu i da svaki čovjek za
ljubav njemu koji nam je dao samoga sebe bude radosno darežljiv ne samo prema
siromasima, nego također i prema domaćim životinjama i prema pticama.
Blaženi je Franjo o ševi govorio:
“Sestra ševa ima kapucu poput redovnika; ona je ponizna ptica, rado skakuće
putem ne bi li sebi našla pšeničnoga zrnja. Pronađe li ga čak i među
životinjskim izmetinama, izvlači ga i jede. Leteći hvali Gospodina poput dobrih
redovnika koji, prezirući zemaljska dobra, neprestano borave u nebesima. Osim
toga, i njezina je odjeća slična boji zemlje. Njezino perje pruža primjer
redovnicima da ne nose upadnu i mekušnu odjeću, nego neka ona bude kao
izblijedjela, kao što je boja zemlje. Budući da je blaženi Franjo sve to opažao
na sestrama ševama, zato ih je vrlo volio i rado promatrao.”
[1]
Anonimni pisac ovoga spisa nastupa kao svjedok-očevidac (testis oculatus) koji
svojim autentičnim svjedočenjem želi potvrditi Franjinu svetost. – Izjava je
osim toga izrečena u množini pa nas podsjeća i upućuje na “Legendu trojice
drugova”.
0 Primjedbe