U Ime Gospodnje.
I. O onima koji čine pokoru.
Svi koji ljube Gospodina iz svega srca, iz sve duše, iz svega uma i iz sve snage (Mk 12, 30) i ljube svoje bližnje kao sami sebe (usp. Mt 22, 49) i mrze svoja tjelesa s njihovim nedostacima i grijesima te primaju tijelo i krv Gospodina našega Isusa Krista, i koji donose plodove dostojne pokore: O kako li su blaženi i blagoslovljeni oni i one dok to čine i u tome ustraju, jer će na njima počinuti duh Gospodnji (usp. Iz 11, 2) i k njemu će doći i kod njega se nastaniti (Iv 14, 23) i oni su sinovi nebeskoga Oca (usp. Mt 5, 45) te su zaručnici, braća i majke Gospodina našega Isusa Krista (usp. Mt 12, 50). Zaručnici smo kad se vjerna duša po Duhu Svetom sjedinjuje s Gospodinom našim Isusom Kristom. Braća smo mu kad vršimo volju Oca koji je na nebesima (Mt 12, 50). Majke smo kad ga nosimo u svom srcu i tijelu (usp. 1Kor 6, 20) po božanskoj ljubavi i po čistoj i iskrenoj savjesti: rađamo ga po svetom djelovanju koje treba da drugima svijetli dobrim primjerom (usp. Mt 5, 16). O kako je slavno, sveto i veliko imati oca na nebesima. O kako je sveto, utješno, lijepo i divno imati takva zaručnika. O kako je sveto i kako drago imati ljupka, ponizna, miroljubiva, slatka ljubežljiva i nadasve poželjna takva brata i takva sina: Gospodina našega Isusa Krista, koji je svoj život položio za svoje ovce (usp. Iv 10, 15) i molio je Oca govoreći: Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu (Iv 17, 11) koje si mi dao na svijetu; tvoji bijahu, meni ih dade (Iv 17, 6). I riječi koje si mi dao njima predadoh, i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao (Iv 17, 8). Ja za njih molim, ne za svijet (Iv 17, 9). Blagoslovi ih i posveti (Iv 17, 17) i za njih posvećujem samoga sebe (Iv 17, 19). Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene (Iv 17, 20) da budu posvećeni u jedno (usp. Iv 17, 23) kao i mi (Iv 17, 11). I, Oče, hoću da gdje sam ja budu i oni sa mnom: neka gledaju moju slavu (Iv 17, 24) u tvome kraljevstvu (Mt 20, 21). Amen.
II. O onima koji ne čine pokore.
A svi oni koji nisu u pokori i koji ne primaju tijela ni krvi Gospodina našega Isusa Krista i koji čine zlo i grijehe, koji idu za opakom požudom i zlim željama svoga tijela i ne izvršuju što su obećali Gospodinu te na tjelesni način robuju svijetu, putenim željama te svjetovnim težnjama i brigama za ovaj život; zarobljeni u đavla čiji su sinovi i čine njegova djela (usp. Iv 8, 41). Slijepi su, jer ne vide pravo svjetlo, Gospodina našega Isusa Krista. Nemaju duhovne mudrosti, jer nemaju Sina Božjega, koji je mudrost Očeva. O njima se kaže: Sva ih je mudrost izdala (Ps 106, 27) i: Prokleti koji odstupaju od zapovijedi tvojih (Ps 118, 21). Vide i spoznaju, znadu i čine zlo i hotimice upropašćuju duše. Progledajte, slijepi, koji ste prevareni od vaših neprijatelja: tijela, svijeta i đavla: jer je tijelu ugodno griješiti, a gorko je činiti da tijelo služi Bogu; jer sve mane i grijesi izlaze iz srca čovječjega, kako Gospodin govori u Evanđelju (Mk 7, 21). I ništa nemate ni u sadašnjem vremenu ni u budućem. I mislite da ćete dugo posjedovati ispraznosti ovoga vremena, ali se varate, jer će doći dan i sat na koji ne mislite, ne znate ih i ostaju vam nepoznati; tijelo oboli, smrt se približi i tako se umire gorkom smrću. I bilo gdje, bilo kada i bilo kako čovjek umre u smrtnom grijehu bez pokajanja i zadovoljštine, ako je mogao zadovoljiti a nije zadovoljio, đavao mu dušu iz njegova tijela grabi s tolikom tjeskobom i boli da to nitko ne može znati osim onoga koji prima. I svi talenti i vlast, znanje i mudrost (2Ljet 1, 12) i sve što mišljahu da imaju, sve će to biti oduzeto od njih (usp. Lk 8, 18; Mk 4, 25). Oni su to ostavili rođacima i prijateljima, a ovi su raznijeli i podijelili njihovo imanje i nakon toga su rekli: Prokleta mu duša, jer nam je mogao dati i privrijediti više nego što je privrijedio! Crvi pojedu tijelo i tako izgube i tijelo i dušu u ovom kratkom vremenu i odlaze u pakao gdje će se mučiti bez kraja.
Sve one do kojih dospije ovo pismo molimo u ljubavi koja je Bog (usp. 1Iv 4, 16) da navedene miomirisne riječi Gospodina našega Isusa Krista dobrohotno prime s božanskom ljubavlju. Koji ne umiju čitati, neka ih često dadu čitati; neka ih zadrže kod sebe svetim djelovanjem do svršetka, jer su duh i život (Iv 6, 64). A koji to ne budu činili, morat će dati račun na dan sudnji (Mt 12, 36) pred sudištem Gospodina našega Isusa Krista (Rim 14, 10).
.jpg)
0 Primjedbe