Blaženi fra Sinforijan Ducki (Cap.) – mučenik u Auschwitzu

Sinforijan Ducki rodio se 10. svibnja 1888. u Varšavi, kršteno mu je ime Feliks.

Feliks je dugo vremena htio ući u franjevački red, a to mu se ostvarilo 1918. je postao pitomac, a doživotne zavjete je dao 22. svibnja 1925. 

Skupljao je milostinju i više godina pratio provincijalnog ministra na njegovim putovanjima. 

Sa svima je bio prijatelj i lako stjecao naklonost naroda i nove prijatelje reda.

Varšava ga je cijenila.

Kad je počeo rat uhapšen je s 22 člana glavnog samostana i odveden u zatvor Pawiak, a zatim 3. rujna u Auschwitz.

Bio je osuđen na sporo umiranje, on i dvadesetak drugih. Jedne večeri Nijemci su počeli na životinjski način ubijati jednog po jednog osuđenika i to tako da bi im smrskali glave kundacima i pendrecima. 

U jednom trenutku Sinforijan je ustao došao do zločinaca na što su oni u nevjerici na trenutak stali, a Sinforijan je učinio znak križa nad ubijenima.

Svjedok koji je preživio tvrdi da je u tom trenutku zavladalo zaprepaštenje, a zatim je izdana naredba da ga se izbatina, nakon prvog krvničkog udarca u glavu blaženi Sinforijan je pao, u prostoriji se osjetilo nešto čudno, kao da su svi iskazali strahopoštovanje prema činu ovog jednostavnog redovnika. A tad je čudo postalo još veće. Sinforijan je ustao i šuteći opet učinio znak križa nad pokojnicima. Tada su ga zatukli do smrti.

Bilo je to 11. travnja 1942.

Petnaestak osuđenika, a neki od njih su i preživjeli logore bili su zahvalni blaženom Sinforijanu jer su nakon njegova čina odustali od ubijanja ostalih.

Zatvorenici su s velikim poštovanjem i divljenjem Sinforijanovo mrtvo tijelo utovarili na kola i odveli na kremiranje.

Veliko je to svjedočanstvo, svjetlo koje je hodalo mrakom koncentracijskog logora Auschwitz. 

Djelo ovog čovjeka može posve stati uz bok poznatog i velikog brata Maksimiljana Kolbea.

Zajedno s više braće kapucina Sinforijana je 13. lipnja 1999. papa Ivan Pavao II. proglasio blaženim.