Pretkazuje svoj skorašnji svršetak, želi da mu se pjeva Pjesma brata Sunca

Blaženi je Franjo od vremena svoga obraćenja pa do dana svoje smrti – i kad je bio zdrav i u vrijeme svoje bolesti – nastojao upoznati i slijediti volju Božju.

– Jednoga je dana jedan između braće rekao blaženome Franji: “Oče, tvoj život i tvoje ponašanje bilo je i jest svjetlo i ogledalo ne samo tvojoj braći, nego i cijeloj Crkvi Božjoj, a to će isto biti i tvoja smrt. Premda će tvoja smrt tvojoj braći i mnogim drugima nanijeti veliku bol i žalost, ipak će tebi samome donijeti najveću utjehu i beskrajnu radost, jer ćeš iz velika napora prijeći u najveći spokoj. Iz mnogih ćeš boli i kušnja prijeći u neizrecivu radost. Od svoga velikog siromaštva, koje si uvijek ljubio i dragovoljno podnosio od početka svoga obraćenja pa sve do dana smrti, stići ćeš do najvećega, pravog i beskrajnog bogatstva, od vremenite smrti u vječni život, gdje ćeš uvijek licem u lice gledati Gospodina Boga svoga koga si na ovome svijetu promatrao s tolikim žarom, željom i ljubavlju.” Nakon tih riječi brat mu je otvoreno rekao: “Oče, kazat ću ti istinu. Ako Gospodin tvome tijelu ne pošalje lijek, još ćeš samo malo živjeti. Tvoja je bolest, kao što su već izjavili i liječnici, neizlječiva. To sam ti rekao da ti ohrabrim duh pa da bi se iznutra i izvana radovao u Gospodinu, a napose da bi te tvoja braća i ostali, koji dolaze da te posjete, zatekli radosna u Gospodinu. Oni znaju i vjeruju da ćeš brzo umrijeti. Neka bi tako onima koji će to doživjeti i ostalima koji će nakon tvoje smrti čuti tvoja smrt bila dragocjena uspomena kao što su tvoj život i tvoje ponašanje svima bili uzorom.” Premda

je blaženi Franjo bio strahovito pritiješnjen bolestima, s velikim je žarom duha i s radošću duše i tijela hvalio Gospodina i tome bratu rekao: “Ako, dakle, moram brzo umrijeti, pozovite mi brata Anđela i brata Leona da mi pjevaju o sestri smrti.”

Spomenuta braća dođoše i uz obilje suza zapjevaše Pjesmu brata Sunca i ostalih stvorova Gospodnjih. Sam ju je svetac sastavio u svojoj bolesti na hvalu Gospodinu, na utjehu svojoj duši i drugima. Ispred posljednjega retka dodao je redak o “sestri Smrti” koji glasi:

“Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestri nam tjelesnoj Smrti kojoj nijedan smrtnik izmaći neće. Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu. A blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj, jer druga smrt im nauditi neće.”