Kako je blažena Djevica Marija došla k bolesnom bratu i donijela mu tri bočice lijeka

U već prije spominjanom samostanu, u Sofianu, živio je u staro doba neki manji brat vrlo sveto i pravedno. Često je bio sav uronjen u Bogu. Kad je jednom taj brat bio sav zadubljen u Boga i uznesen - posjedovao je, naime, posebnu milost promatranja Boga - dolijetahu k njemu raznovrsne ptice, umiljato mu se spuštahu na ramena, na glavu i na ruke i divno pjevahu. Bio je to čojvek samoće i rijetko je kada govorio.

Kad bi ga netko štogod upitao, odgovarao bi tako mudro i ljubezno, te se činilo da je prije anđeo nego čovjek. Braća su ga uvelike cijenila kao čovjeka velika u molitvi i razmatranju.

Kad je ovaj kreposni brat po odredbi Božjoj dovršio tijek svoga života, smrtno je obolio. Nije mogao uzimati nikakve hrane ili tjelesnog lijeka. Zato stavi sve svoje pouzdanje u nebeskog liječnika, blagoslovljenoga Isusa Krista, i u njegovu blagoslovljenu Majku. Time je zavrijedio da ga ona, po Božjoj blagosti, milosrdno pohodi i liječi.

Kako je , dakle, ležao na postelji i pripremao se na smrt svim svojim srcem, vidio je u jednom viđenju preslavnu i blagoslovljenu Djevicu Mariju, Majku našega Gospodina, s mnoštvom anđela i svetih djevica u predivnom sjaju. Ona se približi njegovu krevetu. Čim ju je opazio, osjetio je veliku radost u duši i jakost u tijelu. Odmah je stade ponizno moliti neka zamoli svoga preljubljenoga Sina da ga, zbog njezinih zasluga, izbavi iz tamnice bijednoga tijela.

Kako je on s mnogo suza ustrajao u svojoj molitvi, odgovori mu blažena Djevica Marija, oslovivši ga njegovim imenom: “Ne boj se, sine. Tvoja je molba uslišana. Došla sam ti pružiti utjehu za ovo vrijeme dok još budeš živio.”

Pokraj svete Djevice Marije bile su još tri svete djevice koje su u svojim rukama nosile tri bočice lijeka poput meda, nevjerojatna mirisa i slatkoće. Djevica Marija uze jednu od tih bočica i otvori je. Cijela se kuća ispuni mirisom. Tada uze žličicu toga lijeka i dade je bolesniku. Čim je bolesnik okusio taj lijek, osjetio je toliku jakost i slast te mu se činilo da mu duša više ne može ostati u tijelu. Zato on reče: “Nemoj više, presveta Djevice i blagoslovljena Majko, preslavna liječnice i spasiteljice ljudskoga roda, nemoj više, jer ne mogu podnijeti toliku slast.”

No, dobra i blaga Majka, ispraznivši cijelu bočicu, pruži bolesniku još svojega lijeka pa mu reče neka samo uzme. Tada uze Blažena Djevica drugu bočicu, izlije lijek u žličicu i dade mu. Bolesnik se ražalosti i reče: “O, preblažena Majko Božja, već je moja duša sva kao rastopljena od mirisa i slasti prvoga lijeka, kako ću moći podnijeti drugi? Molim te, blažena iznad svih anđela, svetaca i blaženika, nemoj mi više davati.”

Djevica Marija odgovori: “Pokušaj sine, samo malo iz ove druge bočice.”

Dajući mu malo, reče: “Nikada, moj sine, ovoga ne možeš imati toliko koliko ti može biti dosta. Ohrabri se, sinko, jer ću uskoro doći po tebe i povest ću te u kraljevstvo svoga Sina, koje si uvijek tražio i za kojim si uvijek čeznuo.”

Rekavši ovo, oprosti se Djevica Marija od njega i ode. Brat bijaše vrlo utješen i okrijepljen te je više dana, ojačan i nasićen onom poslasticom proživio bez ikakve zemaljske hrane. A nakon nekoliko dana, veselo razgovarajući s braćom, s velikim slavljem i radošću preseli se iz ovoga bijednog života u blaženi život.

Na slavu Krista. Amen.