Veći životopis sv. Franje _ 9. poglavlje
Tko je kadar prikazati žarku ljubav kojom je plamtio Zaručnikov
prijatelj Franjo? Sav je naime, obuzet plamenom Božje ljubavi,
izgledao kao neki užareni ugljen (Ps 18,13–14). Čim bi čuo za
»Božju ljubav«, odmah bi živnuo, ustitrao, rasplamtio se kao da mu
je vanjskim glasom taknuta unutrašnja struna srca. Pružanje takva
uzdarja za milostinju smatrao je plemenitom rastrošnošću, a one
koji su je manje cijenili od novca smatrao je neljudima. Već je sama
neprocjenjiva vrijednost ljubavi Božje dovoljna da sebi pribavimo
nebesko kraljevstvo, pa zato moramo mnogo ljubiti ljubav Onoga
koji je nas mnogo ljubio.
A da bi ga sve poticalo na Božju ljubav, radovao se svim djelima
Gospodinovih ruku (Ps 92,5) i po promatranju se divnih prizora uzdizao
do smisla i uzroka sviju stvari. Među lijepim je stvarima motrio
Najljepšega i po stopama utisnutim u stvari posvuda je slijedio
Ljubljenoga. Od svega je sebi pravio ljestve po kojima se uspinjao
da zagrli onoga koji je sav poželjan (Pj 5,16–17). Žarom je nečuvene
pobožnosti u pojedinim stvorovima kao u potočićima kušao onu
izvornu dobrotu i slušao kao neku rajsku pjesmu u suglasju snaga i
čina koji su im dani od Boga. Po uzoru na kralja Davida umiljato ih
je poticao da hvale Gospodina.
Isus Krist propeti neprestano je poput stručka smirne boravio
na njegovu srcu (Pj 1,12). Po izvanrednom se žaru ljubavi želio u
njega posvema preoblikovati.
Po daru se posebne pobožnosti prema njemu od svetkovine Bogojavljenja
kroz četrdeset neprekidnih dana – u ono naime vrijeme
kad je Gospodin skrovito boravio u pustinji – povlačio na samotna
mjesta i zatvarao u ćeliju. Neprekidno se, koliko je mogao, uzimajući
neznatne količine hrane i pića, prepuštao postu, molitvi i Božjim
pohvalama. Silan ga je osjećaj tako unosio u Krista, ali je i Ljubljeni
isto tako uzvraćao njemu povjerljivom ljubavlju te se činilo kao da je
sluga Božji pred sobom neprestano osjećao nazočnost samog Spasitelja,
kao što je to jednom zgodom u povjerenju otkrio braći.
Prema sakramentu Gospodinova Tijela plamtio je žarom svih srdaca.
Zanosno se divio onom uzvišenom dostojanstvu i neshvatljivoj
ljubavi. Često se tako pobožno pričešćivao da je i druge poticao
na pobožnost. Kad bi pristupio slatkom blagovanju neokaljanog
Jaganjca, činilo se kao da je duhom pijan i mnogo je puta upadao
u zanos.
0 Primjedbe