Neka čudesa nakon smrti sv. Franje _ 1. poglavlje 1.
Na čast i slavu svemogućega Boga! Budući da želim opisati
neka čudesa blaženog oca Franje nakon njegove proslave u nebu,
između onih koja su provjerena, smatrao sam da treba početi u prvom
redu s onim na kojem se očituje snaga Isusova križa i obnavlja
njegova slava.
Novi je dakle čovjek Franjo zasjao novim i zapanjujućim čudom
kad se kao obilježen pojavio s posebnom povlasticom, koja nije
dana prošlim vjekovima. Bio je naime urešen svetim ranama i suobličen,
u ovom smrtnom tijelu, tijelu Propetoga. Što god bi ljudski
jezik o tome rekao, ipak to ne bi bila dostojna pohvala. Cjelokupno
se nastojanje čovjeka Božjega, kako ono javno tako i privatno, kretalo
oko Gospodinova križa. I kao što je na početku njegova obraćenja
znak križa bio utisnut u njegovo srce, tako je izvana obilježio
i njegovo tijelo. Upravo se zatvorio u sam križ: uzeo je pokorničku
haljinu koja je imala oblik križa da bi mu i tijelo, kao što mu je duša
iznutra obukla propetoga Gospodina, bilo opskrbljeno oružjem križa,
da bi pod tim znakom, kojim je Bog pobjeđivao zračne snage,
vojevala i njegova vojska za Gospodina. No već od onoga vremena
kad je počeo vojevati za Krista u vezi s njim su zasjala različita
otajstva križa. To postaje jasnije onome tko promatra tijek njegova
života, kako se sedmokratnim ukazivanjem Gospodinova križa i mislima,
i osjećajima, i činima po zanosnoj ljubavi sav preoblikovao u
obličje Propetoga. Dobrota se svevišnjega kralja preko svakog ljudskog
očekivanja snizuje do svojih ljubitelja; zastavu je Svetoga križa
utisnuo u njegovo tijelo da je nosi. Budući da je posjedovao izvanrednu
ljubav prema križu, trebalo je da, čudesno urešen križem,
zasja i po čudesima.
0 Primjedbe