Savez sv. Franje s gospođom Siromaštinom _ 10. poglavlje
Apostoli su i svi njihovi učenici sve ovo opsluživali s najvećom
pomnjom i nisu ni za čas (usp. Gal 2,5) propustili nešto od svega što
su čuli od svoga Gospodina i Učitelja. Oni, izvanredno hrabri vitezovi,
suci cijeloga svijeta, ispuniše i spasonosnu zapovijed; posvuda
su je propovijedali, a Gospodin je s njima djelovao i potvrđivao govor
čudesima što su ih pratila (usp. Mk 16,20). Plamtjeli su ljubavlju, prema
svima su bili vrlo srdačni i ususret izlazili potrebama sviju. Nada
sve su budno pazili da se ne bi o njima reklo: »Govore, a ne čine«
(usp. Mt 23,3). Zato je jedan između njih s najvećim pouzdanjem
rekao: »Ne usuđujem se reći samo nešto od onoga što Krist nije po meni
učinio riječju i djelom, silom Duha Svetoga« (usp. Rim 15,18.19).
A drugi je rekao: »Srebra i zlata nemam« (usp. Dj 3,6). I tako su me svi
i za života i na samrti veličali najuzvišenijim hvalospjevima.
Njihovi su slušatelji nastojali ispuniti sve što su im njihovi učitelji
naviještali. Prodavali su pokretna i nepokretna dobra i to su dijelili
svakom prema njegovoj potrebi (usp. Dj 2,45). Držahu se zajedno i sve
im bijaše zajedničko (usp. Dj 2,44). Hvalili su Boga i zato su uživali
naklonost svega naroda. Zato je Gospodin danomice pripajao Crkvi one
koji se spašavahu« (usp. Dj 2,47).
0 Primjedbe