Cvjetići sv. Klare _ Piero Bargellini
Gospođa Hortulana bijaše udova sa četiri kćeri
za udaju, ali se nije moglo reći da je bila sama.
Braća pokojnog muža, stričevi djevojčica, bijahu
veoma blizu, osobito najstariji i najugledniji
Monald.
Upravo stričevi, s Monaldom na čelu, nastojali
su da nećakinjama priskrbe dobru udaju.
Njihova obitelj bila je plemićka i bogata. I
vjerenici Favaronovih kćeri morali su biti plemići i
bogati.
Makar bijahu sirote, u Asizu nije bilo uglednijih
djevojaka od Penende, Klare, Agneze i Beatrice.
Stričevi i rođaci uvijek su bili uz te sirote bez oca.
Stoga, kad je Monald doznao da je Klara
pobjegla, izgubi ravnotežu, kao da je na javnom trgu
dobio pljusku od svog najgoreg neprijatelja.
Onaj propalica Franjo, nezadovoljan što je
pokrao oca, sada krade u njegovoj kući; pošto je
osramotio trgovca, sada sramoti plemića; pošto je
osiromašio Bernarda, sada upropašćuje Klaru.
Monald sakupi pod oružje svu rodbinu. Još se
nije bilo razdanilo, a već su gazili šumu Porcijunkule.
Ali Franjo, odmah iza kako je prestrigao Klari
kosu, povjeri je duvnama sv. Pavla.
Svaki ženski samostan bio je kao tvrđava: nitko
nije mogao silom prodrijeti unutra.
Monald se grozio, bučio. Ali zatim, videći da
silom ne može ništa, promijeni način, nastojeći
nećakinju namamiti.
Preko druge osobe dade joj razumjeti koliku je
žalost majci prouzročio njezin bijeg: stavi joj pred
oči štete koje bi uslijed toga mogle zadesiti sestre.
Obeća joj puni oprost: velike darove.
Zamoli je da joj smije govoriti. Klara pristane,
ali kao mjesto odabra crkvu. Blizu oltara osjećala
bi se sigurnijom.
Monald, rodbina i sluge uniđu u crkvu, ostavivši
oružje pred vratima.
Pokušali su da u svome gnjevu pokažu blago
lice. Pokleknu pred oltarom, prekriživši se. Opet
ustanu, kad Klara iziđe iz kora.
Djevojka brzo uzađe preko stepenica i
desnicom zgrabi bijeli oltarnik.
Tako su činili svi koji su u ono nasilno doba u
crkvi tražili pravo utočište.
Kao što se dijete osjeća sigurnm ako svojom
rukom prihvati odjeću svoje majke, tako se osjećao
i bio doista siguran onaj komu je uspijevalo dohvatiti
se skuta Majke Crkve. Oltarnik je predstavljao skut.
Nijedna snaga svijeta ne bi bila mogla otrgnuti
Klaru od onog laganog oltarnika.
Monald i ostala rodbina razumjeli su Klarinu
kretnju. Očekivali su da će barem govoriti.
Bjegunica, stiskajući uvijek čipke oltarnika,
ljevicom skine s glave crno sukno. Pokaza se rasap
njezine plave kose, što ljudima prouzroči osjećaj boli.
Tako otkrivena Klara pogleda unaokolo, kao da
bi htjela da joj se dive. Zatim opet navuče na čelo
crni veo, pusti iz ruke oltarnik i iščezne u sjeni kora.
0 Primjedbe