Franjo je nakon obraćenja počeo propovijedati. Misli su mu bile pune mistike, nadahnute i prožete Duhom Svetim.
Svoje propovijedi bi uvijek započinjao riječima: „Gospodin ti dao mir.“
Kasnije će Bonaventura ovako pisati o tome: „Taj je pozdrav, kako je to potvrdio kasnije, naučio po Gospodinovoj objavi. Tako se dogodilo da je prema proročanstvu i sam bio nadahnut proročkim duhom da naviješta mir, da propovijeda spasenje i da spasonosnim poticajima pravim mirom povezuje mnoge koji su prije, odijeljeni od Krista, živjeli daleko od spasenja.“
Franjo nastavlja: „Pođite, naviještajte ljudima mir, propovijedajte pokoru za obraćenje grijeha. U nevoljama budite strpljivi, u molitvi budni, u radu žustri, u govoru čedni, u ponašanju ozbiljni a u dobročinstvima zahvalni, jer vam se za sve ovo popravlja vječno kraljevstvo.“
Dok će Čelano dodati: „Mir je naviještao i muškarcima i ženama, naviještao ga je pobožno uvijek i onima koji su mu dolazili u susret i pokraj kojih bi prošao. Zato su mnogi, koji su mrzili mir i spasenje, uz pomoć Gospodinovu svim srcem prigrlili mir i postali sinovi mira i osvajači vječnoga spasenja.“
A o prvoj braći će isti autor napisati: „U njima nije bilo zavisti, zlobe, srdžbe, prigovaranja, sumnjičenja, ogorčenosti, nego je među njima vladala velika sloga, neprestani mir, zahvaljivanje i glas hvale. Ovo bijahu uzori dragoga oca koji svoje nove sinove nije poučavao samo riječju i jezikom, nego daleko više djelom i istinom.“
0 Primjedbe