Možda su se mnogi ljubitelji sv. Franje Asiškoga upitali što bi on učinio da vidi stanje u današnjem svijetu?
Ne znam, ali sam siguran da bi ga promijenio.
Svijet Franjinog doba bio je u mnogo gorem stanju nego je to svijet danas. Ali Franjo nije kukao nad takvim svijetom, nije ga proklinjao i govorio: Zlo i naopako…, zlo i naopako... On mu je išao u susret. Ljubav je promijenila svijet, vječna ljubav – raspeti Bog, Krist.
U Franji, čovjeku istinske vjere, nije bilo ni trunke mržnje prema drugačijima, ni trunke želje za natjecanjem, uzdizanjem nad drugima. Franjo je vidio, ali iskreno, sebe kao najgrešnijeg, naj nedostojnijeg ili naj nezaslužnijeg za sva velika djela koja je učinio.
Danas se uvriježilo razmišljanje čija je glavna misao „JA-JA-JA“ ili „MENI-MENI-MENI“. Načina razmišljanja koji ne dopušta bratstvo. Upravo ono bratstvo u koje je Franjo htio uključiti čitav svijet. Čak ne samo ljude, jer je smatrao da sva bića i uopće sve što je Bog stvorio ima obilježje naše braće i sestara. Tako voda, Luna, ptica postaju drage sestrice, a sunce, oganj, magarac postaju braća. Simpatično je znati da je svoje fizičko tijelo nazivao „bratom magarcem“. Mogu shvatiti Franju, ali „JA“ se buni jer da ga shvati trebalo bi odbaciti „JA“ i reći „MI“. Taština je prva stvar koju je Franjo rigorozno odbacio. Zato su ga u početku smatrali ludim ali s vremenom su shvatili i naglo se počeo širiti njegov način razmišljanja tako da je u nekoliko godina okupio respektabilnu grupu pratioca za to vrijeme. Čak njih pet tisuća. Ekvivalent sigurno današnjih pet milijuna na nekoj od društvenih mreža.
Franjo je imao izniman osjećaj kako pokazati dostojanstvo čovjeku. Tako je sam išao k gubavcima koji su u tom vremenu bili posve bez nade, odbačeni i marginalizirani. Ali je isto tako upozoravao braću da ne mrmljaju na one što sjede u baršunu. Shvaćajući da je njihov položaj također poprilično težak s duhovnog aspekta. U njegovim očima nije postojao neprijatelj svatko je bio brat ili sestra i čovjek vrijedan dubokog poštovanja. Tako da kad bi ušao u neki grad i propovijedao na nekom od gradskih trgova nema tko ne bi proplakao i obratio se. Ne zbog njegova dara govorništva, nije bio daroviti govornik. Ne ni zbog njegova velikog znanja, smatrao se neukim i neznalicom. Ne ni zbog njegova nastupa ni izgleda, Toma Arhiđakon Splićanin koji je svjedočio njegovoj propovjedi u Bologni 15. kolovoza 1222. kaže da mu je nastup bio loš, izgled pomalo ružan, odjeća bijedna ali, svjedoči, postigao je nezamisliv mir među bolonjskim plemićima koji su se međusobno ubijali stoljećima.
Što je to osvojilo svijet srednjeg vijeka do te mjere da ga je posve izmijenilo, a siguran sam učinilo bi to i danas? Što je to Franjo imao da se nitko prije njega nije toga sjetio? Bila je to, smatram, duboka i jednostavna vjera koja nije tražila neprijatelje, srce koje je bilo veliko kao čitav svijet i nada koja je doticala oblake, a u ljubavi prema Kristu, Crkvi, Čovjeku, pa i prirodi, životinjama, svemu stvorenom gotovo da ne postoji čovjeka u povijesti koji bi ga mogao nadvisiti.
Franjo bi sigurno danas bio zvijezda i imao bi milijune pratitelja, ali ne zato što bi isticao sebe, nego upravo zato što bi privlačio onom jednostavnošću. Vjerujem da bi se svatko htio slikati s njim. Franjo je čovjek koji je pronašao formulu evangelizacije i obnove svijeta. Nazidan na Bogu koji je ljubav, na Kristu - najboljem biću koje je ikad hodalo zemljom, on je htio samo jedno, biti što sličniji Njemu. I bio je, te tako zaslužio naziv - Alter Christus (Drugi Krist), prvi poslije Krista.
Tko zna treba li naše vrijeme novog svetog Franju, ali kad dođe trenutak, Bog će ga sigurno i poslati.
MOLITVA SVETOG FRANJE ASIŠKOG
Gospodine, učini me oruđem svoga mira:
Gdje je mržnja, da donosim ljubav!
Gdje je uvreda, da donosim praštanje!
Gdje je nesloga, da donosim jedinstvo!
Gdje je zabluda, da donosim istinu!
Gdje je sumnja, da donosim vjeru!
Gdje je očaj, da donosim nadu!
Gdje je tama, da donosim svjetlo!
Gdje je žalost, da donosim radost!
Gospodine, učini da ne tražim:
da me tješe, nego da ja tješim druge;
da ne zahtijevam da me razumiju,
nego da se trudim razumjeti druge;
da ne tražim samo da me ljube,
nego da i ja ljubim druge!
Jer tko se daruje, prima:
tko prašta, bit će mu oprošteno
i tko umire sebi, rađa se za vječni život!
0 Primjedbe