Savez sv. Franje s gospođom Siromaštinom _ 11. poglavlje
»Dugo je, doduše, u mnogima ostala istina ovoga što je rečeno,
a napose dok je još krv siromašnoga Propetog bila topla u njihovu
sjećanju i dok je slavni kalež njegove muke napajao njihova srca. Ako
bi me naime neki zbog prevelike gorčine pokušali načas ostaviti, kad
bi se sjetili Gospodinovih rana, po kojima postade pristupačna njegova
ljubav, zbog te bi napasti sebe nemilo kažnjavali i uza me prianjali
čvršće i grlili me srdačnije. Dok sam bila s njima, neprestano sam im
dozivala u pamet strahovite boli vječnoga Kralja tako da su, mojim
riječima nemalo ohrabreni, dragovoljno dočekivali mač koji im je rasijecao
tijelo. Odvažno su gledali kako im iz tijela teče sveta krv. Dugo
je vremena trajala ta pobjeda tako da su danomice tisuće tisuća bivale
opečaćene znakom Svevišnjega Kralja« (usp. Otk 7,2–3).
0 Primjedbe