Svojoj časnoj majci i gospođi u Kristu, nada sve ljubljenoj gospodarici, gospođi Klari i čitavoj njezinoj zajednici; Janja, ponizna i neznatna službenica Kristova, prostrta do njezinih nogu sa svom podložnošću i odanošću, želi [njoj i njima] što god se ljepše i dragocjenije u svevišnjega Kralja može poželjeti!
Sudbina sviju stvorena je tako da se nikada ne može ostati u istome stanju; zato kada netko vjeruje da je u sreći, [upravo] onda biva uronjen u nesreću. Stoga znaj, majko, da mi tijelo i duša trpi najveću muku i neizmjernu žalost, da se osjećam prekomjerno opterećena i mučim se [toliko] da [gotovo] ne mogu govoriti, što sam tijelom odvojena od Vas i drugih svojih sestara, s kojima sam se nadala na ovome svijetu živjeti i umrijeti. Ova žalost ima svoj početak, ali ne poznaje svoj kraj; kao da nikada ne jenjava, nego uvijek raste; pojavila mi se nedavno, ali veoma slabo ide k svome zalazu; uvijek je uza me i ne želi se od mene udaljiti. Vjerovah da život i smrt imaju ujediniti one koje će provoditi isti život u nebesima i da isti grob ima pokrivati one kojima je zajedničko rođenje. Ali sam se, kako vidim, varala i sada živim tjeskobna, napuštena, nevoljna sa svih strana.
O moje predobre sestre, tugujte i plačite sa mnom i pogledajte jer nema boli kakva je moja bol (usp. Tuž 1,12). I molim Boga da ne biste nikada [vi] takvo što pretrpjele. Ova bol uvijek me razapinje, ova bolest stalno me muči, ova žestina uvijek me sažiže. Zbog toga me sa svih strana snalaze tjeskobe i ne znam što mi je činiti (usp. Fil 1,22). Pomozite mi, molim vas, svojim pobožnim molitvama da mi ova muka postane podnošljivom i lakom. O preslatka majko i gospođo, što reći, jer se više ne nadam da ću ikada ponovno vidjeti u tijelu vas, svoje sestre?
O, kad bih mogla izraziti misao svoje duše kako bih htjela! O, kad bih mogla na ovoj stranici otkriti vam dugotrajnu bol koje se bojim, koja je uvijek preda mnom! Duša mi iznutra izgara, mučena vatrom beskonačnih boli; srce mi unutra jeca i oči mi ne prestaju roniti potoke suzâ. Sva sam ispunjena tugom i već posve klonula duhom. Ne nalazim utjehe premda je tražim (usp. Tuž 1,2). Primam bol na bol kad u srcu razmišljam da se ne mogu nadati ili očekivati ikada vidjeti Vas i svoje sestre.
S jedne strane nema nikoga između svih mojih dragih koji bi me utješio; ali s druge strane veoma sam utješena tako da biste se mogle radovati zajedno sa mnom zbog istoga: naišla sam naime na veliku slogu ovdje, ne na podjelu, više negoli se može zamisliti; i sve su me primile s velikom radošću i veseljem i veoma odano mi s poštovanjem obećale poslušnost. Sve se one preporučaju Bogu, Vama i Vašoj zajednici; i ja Vama preporučam samu sebe i njih – u svemu i na svaki način – da biste o meni i o njima, upravo kao o svojim sestrama i kćerima, vodili marljivu brigu. Znajte da i ja i one želimo kroz sve vrijeme svojega života nepovredivo opsluživati Vaše opomene i zapovijedi.
Između ostaloga neka znate da mi je gospodin papa u svemu i na svaki način, kako sam mu razložila i zatražila, prema Vašoj i mojoj nakani, u poznatoj Vam stvari udovoljio: naime što se tiče pitanja posjedâ.
Molim Vas da iste zatražili brata Iliju da bi se smatrao dužnim ponovno me, i češće, pohoditi i utješiti u Gospodinu.
.jpg)
0 Primjedbe