Kako je sv. Klara bila nepokolebljivo ustrajna kad su je napadali rođaci

Kad je ta vijest stigla do njezinih rođaka, bolna su srca osudili djevičin korak i odluku. Složili su se i požurili do onoga mjesta da pokušaju silom što nisu mogli postići drugačije. Primijenili su surovo navaljivanje, upućivali joj otrovne savjete, laskava obećanja. Nagovarali su je da odustane od ovako bijedna života, koji niti dolikuje njezinu rodu niti ima slična slučaja u onome kraju. Ona se, međutim, uhvatila za oltarnik i otkrila ošišanu glavu. Odlučno je izjavila kako neće dopustiti da je na bilo koji način ubuduće odvrate od služenja Kristu. Kako je u njezinih rasla nestrpljivost, tako je u njoj rasla srčanost, a ljubav izazvana nepravdama davala joj je snagu. Dok je tako više dana doživljavala smetnje na putu Gospodnjem, a njezini se suprotstavljali njezinoj odluci, srčanost je nije ostavljala, žar joj nije oslabio. Njezina se srčanost usred mrskih riječi tako dugo obnavljala, dok nisu rođaci prignuli glavu i prestali.

Nakon nekoliko dana se preselila k crkvi sv. Anđela. A kad joj se ondje srce nije posve smirilo, po savjetu se blaženog Franje napokon preselila k crkvi sv. Damjana. Ondje se na neki način sidrom svoga srca ukotvila na čvrstom tlu te više nije kolebala s obzirom na mjesto boravka. Tjesnoća je nije smetala, nije se bojala samoće. A to je bila ona crkva oko čijeg se popravka Franjo trudio divnom zauzetošću i čijem je svećeniku dao novaca za troškove popravka. To je ona crkva u kojoj je Franjo u vrijeme molitve s drveta križa primio poziv: "Franjo, idi i popravi moju kuću koja se, kako vidiš, ruši!" Djevica se Klara zatvorila u zatvor ovoga mjestanca iz ljubavi prema nebeskom Zaručniku. Tu se sakrivala pred navalama svijeta, tu je u doživotnom zatočeništvu držala svoje tijelo. "U dubini se ove stijene ugnijezdila posrebrena golubica" (Ps 2,14), tu je rodila zajednicu Kristovih djevica, tu je osnovala sveti samostan i utemeljila Red siromašnih gospođa. Ovdje je pokorom krotila udove, ovdje je sijala sjeme savršene pravednosti, ovdje je svojim stopalima utisnula trag budućim pokoljenjima. U ovom je tijesnom, zatvorenom prostoru četrdeset godina lomila alabastar svoga tijela bičevanjem da bi se Božja kuća napunila miomirisom pomasti (usp. Mk 14,3). Istom ćemo onda pripovijedati kako je ovdje časno živjela, kad najprije ispripovijedamo koliko je i kakvih duša po njoj došlo Kristu.

Klara je u S. Paolo ostalu samo nekoliko dana, a kad je nakon 16 dana za njom došla njezina sestra Agneza, Klara je već bila u samostanu benediktinki S. Angelo di Panso koji se nalazi na proplanku Subasija oko 3 km jugoistočno od Asiza. – Ovaj ponovni boravak kod benediktinki mogao je trajati 3-4 tjedna. Krajem travnja ili početkom svibnja 1211. Klara se s Agnezom preselila u S. Damiano.

Ta se crkvica nalazi južno od Asiza, ni l km daleko. Pripadala je biskupu pa ju je on poklonio Franji.